Hrvatski naziv za mjesto Zagvozd prvi put nalazimo u pisanim dokumentima 1412. godine u jednom ugovoru iz registra splitskog notara Jakova de Penna.

Zagvozd se prvi put u povijesti spominje u spisima drugog Solinskog sabora 533.godine po Kristu, kad se odredjuje da mjesto Montenense = Zagvozd pripada tada ustanovljenoj makarskoj biskupiji, ciji je prvi biskup Stjepan.

U doba rimskog carstva jedna od pet cesta koje su vodile u svim pravcima, od rimskog naselja koje se nalazilo uz vrelo Radoblje isla pravcem Krusevo - Cerin - Vitina - Dole - Slivno - Zagvozd.

Makarski providur Grug Detrico je 1657. godine u Makarskoj dao upute zagvoskom zupniku don Petru Cagljevicu za naosioce diplomatske poste mletackim diplomatima u Drinopolje. Pisma mletackim diplomatima u Drinopolje nosili su knez Grgo Tomicic iz Zagvozda i Ivan Matijevic iz Gornjeg Vrdola.

Za vrijeme vladavine Mletacke republike (1717. -1797.) Zagvozd je bio Serdarija kojom je zapovijedao serdar. Serdar je bio Tomicic , a bio je casnik koji je 1773. godine imao 14 oruzanika. U sastav ove serdarije bila su ukljucena sela (banderije). Serdara je birao narod onih sela, koja se nalaze pod njegovom upravom, a izbor serdara potvrdjuje mletacka vlast, koja ga je i placala dok su harambase obnasali svoju cast bez place.

Poznati austrijski etnolog Adolf Hoffmann iz Beca na znanstvenom putovanju radi proucavanja kukaca pronalazi u Zagvozdu dvije nove endemske vrste koje su u znanosti dobile latinska imena Molops biokovensis i Duvaliotes biokovensis .

U proslosti su u Zagvozdu bila razvijena dva kucna obrta: loncari i drvena rezbarija. Zagvozdjani su 1920. godine molili pokrajinske vlasti da se uvede kod postojece Hrvatske katolicke pucke blagajne drvorezbarski tecaj.

Priredio: Milan Glibota

________________________________________________________________________________________________________________________________

Petar Matković: Stanovništvo  Zagvozda

Ime Zagvozd nastalo je od prijedloga za i stare hrvatske imenice gvozd (gora, planina, šuma, dubrava, klin, čavao), što bi značilo da je Zagvozd dobio ime po tome sto se nalazi za gorom, za planinom (iza Biokova).

Danas će svaki Zagvožđanin rado istaknuti da se Zagvozd spominje još davne 533. godine pod imenom Montanense. Te godine održan je u Solinu II. crkveni sabor Solinske metropolije na kojem se osnivaju tri nove biskupije među kojima je i biskupija sa sjedištem u Makru (Muccur), kojoj pripada predio Montanense6 - kako su to iščitavali pojedini povjesničari. Tako bi po prijevodu s latinskoga bilo „za gvozdom“, za planinom“, a po opisu granica tada novoosnovane makarske biskupije to bi moglo biti samo mjesto/područje iza Biokova - Zagvozd.

Među povjesničarima prevladava mišljenje da ubikacija središta novoosnovanih biskupija i područja koje su obuhvaćale ostaje i dalje sporno, što isključuje Zagvozd kao mjesto   navedeno   u   aktima   solinskoga   sabora   već   samo   područje   iza   Biokova  –

„montanorum Delminense“ ili samo montanorum.7

Među jezikoslovcima zagovara se stajalište da je ekonim Zagvozd nastao iz stare hrvatske riječi stvorene bez latinskoga predloška.8

Mjesto Zagvozd (Sagosde) hrvatskoga naziva prvi put nalazimo u jednom ugovoru u registru splitskoga notara Jakova de Penna 1412. godine.9

Za nastanak imena Rastovac nalazimo u literaturi stajalište i zaključak kako je  ime Rastovac nastalo od: imenice hrâst i suf. morfema -ov(a)c. Stari bi njegov naziv bio Hrastovac, ali je zamuklo h i tako je odavno Rastovac. Zasigurno je na tom području bilo mnogo hrastova i hrastove šume, po kojoj je Rastovac dobio ime.10

Moguće je, da je ime Rastovac nastalo od riječi „ras“- vršak brda, podbrđe.11 Najuvjerljivijim se čini, da je ime Rastovac nastalo od „starohrvatske“ riječi „raz“ -najniži,

„zaravnjeni“ dio nekoga područja (prirodna prostorna depresija).

ima pogrešaka i iskrivljenog latinskoga teksta jer su povjesničari različito iščitavali opis Makarske biskupije.

U tekstu o solinskom saboru 533. godine u kojim se navode sastavnice Makarske biskupije veći  dio povjesničara navede kao prvi subjekt/pojam „montanorum“ (prid. gen. ili imenica), a ne Montanense (imen.), tako se prema upisu navodi planinsko područje, a ne mjesto, … montanorum Delminense…    (Rački 1884: 17), … montanorum Delminense… (Šišić 1914: 162),

… montanorum, delminense Onestinum,… (Gunjača 1973: 54), … montanorum, delminense Onestinum, … (Ivanišević 1993: 161).

Usp: Ante ŠKEGRO, Mukurska biskupija (Ecclesia Muccuritana), 2008., izvorni znanstveni rad. Usp: Toma Arhiđakon,  Historia Salonitana, književni krug, Split, 2003.

8 Mate ŠIMUNDIĆ, Ekonimi Imotske krajine, Čuvari Baštine..., Imotski 1989., str. 505.). Prema Šimundiću, naziv Zagvozd složen je o prijedloga za i davne imenice gvozd - klinac, čavao; šuma dubrava, gora, loza. Reći je kako je praslavensko i općeslavensko značenje „drveni klin“, a kada je isti zamijenjen željeznim, moguće je da je gvozd poprimio značenje „šuma, dubrava, gora, loza“. Time ujedno nastaje gvožđe < gvozd-je istoznačnicu željezu. U pravilu toponimi, a napose ekonimi se ne prevode. Je li hrvatsko stanovništvo na ovim prostorima na svoj jezik prevodilo s latinskoga toponime na koje naiđoše i u koje se nastaniše ili bi ih prihvaćali u izvornom obliku, samo ih prilagođavali svojim glasovnim mogućnostima?

1.1.     Zagvozd - od sredine 17. do početka 20. stoljeća

Ono što je nekad bio Zagvozd stoljećima se poklapalo s granicama župe Zagvozd pa je područje naselja Zagvozd u teritorijalnom smislu bilo istovjetno s područjem župe Zagvozd.

Od sredine 17. stoljeća do 1834. godine12 Zagvozd je obuhvaćao područje današnjeg Zagvozda, Rastovca, Medova Doca i Dobrinača, a nakon 1834./1835. do početka 20. stoljeća Zagvozd obuhvaća područje današnjeg Zagvozda i Rastovca.13

U doba turske uprave Zagvozd se dijelio na:

-  Gornji Zagvozd

-  Donji Zagvozd.

Koji je dio Zagvozda pripadao Gornjem, a koji dio Donjem Zagvozdu nije   poznato.

Može se samo pretpostaviti da je podjela bila slična kao u doba mletačke uprave.

U doba mletačke uprave Zagvozd se također dijelio na: Gornji Zagvozd i Donji Zagvozd.14

-     Gornji Zagvozd: Svaguše, Stapići, Šušići, Tomičići, Piplice Kurtovići, Rakići, Medov Dolac i Dobrinče.

-     Donji Zagvozd: Rastovac, zatim zagvoški zaseoci; Bartulovići, Čelani (Mušure, Alagići, Jukići i Vranjići) G. Čaglji, Mlikote, Gaće, Gornji i Donji Buljubašići, Pružići, Prodani, Drljići, Radići, Milići, Mucići, Katušići, Brnasi, D. Čaglji, Krištići, Sulići i Šuvari.

Uspostavom mletačke uprave na ovim prostorima određuju se granice tadašnjih naselja, pa je tako utvrđena i administrativna granica naselja Zagvozd. Zagvozd 1726. godine obuhvaća područja današnjih naselja Zagvozda, Rastovca, Medova Doca i Dobrinača. Mletački mjernici tijekom 1725. i 1726. godine izvršili su katastarsku izmjeru (koja nije bila toliko precizna, jer tehničke mogućnosti to nisu omogućile). Područje Zagvozda s granicama naselja i katastarskim česticama prikazano je na katastarskim crtežima-skicama na ukupno 16 listova (nažalost većim dijelom oštećeni i nečitki).15

Mletački katastarski planovi su jednostavni crteži. Katastarski plan izrađen je u grafičkom mjerilu izraženom u padovanskim pertikama. (Mjerna jedinica za dužinu je jedna padovanska pertika, a iznosi 2,0865 m, te sadrži 6 mletačkih stopa od 0,3477 m). Jedan centimetar na karti odgovara dužini od 17 pertika u prirodi. Iz toga proizlazi da su katastarski planovi izrađeni u mjerilu 1 : 3547. U planove su ucrtani zemljišni posjedi, putovi, kuće, bunari i shematizirani prikaz  izraženijih reljefnih oblika.15

Ukupno je upisano i ucrtano 749 kat. čestica. Katastarske čestice oznake 1 do 138 su na području Medova Doca, od broja 139 do 248 su na području Dobrinača, Zagvozdu su pripadale čestice od broja 249 do 609, a u Rastovcu su čestice od broja 610 do 749.

Mletačke granice iz 1726. godine većim dijelom poklapaju se s kasnijim austrijskim granicama naselja Zagvozda iz 1835. godine odnosno granicama katastarskih općina Zagvozda i Medova Doca. (K.O. Zagvozd sastoji se od naselja Zagvozda i Rastovca, a K.O. Medovdolac sastoji se od naselja Medov Dolac i Dobrinče).

Prema mletačkim katastarskim skicama granice Zagvozda su određene točkama (križevima). Izmjera počinje na sjeverozapadnom dijelu naselja (Medov Dolac) pa se određuju zapadne (južne), istočne i sjeverne granice tadašnjeg naselja Zagvozd.

Granica prema Opancima/Lovreću (područje tadašnje župe Radobilja) određuje se od:

-        Početna točka, križ na „stećku“ na Kamenjaku (croce di „colona sepolture), uz današnju cestu Lovreć- Imotski, odakle se nastavlja na,

-        križ na gomili zapadno od vode Trstenice (acqua Tursteniza) – Medov Dolac,

-        križ kod Nenadića zidina (Nenadichia murache), neposredno uz današnji zaselak Kusići u Grabovcu pa na,

križ na kamenu (croce in pietra.) kod Bilih ploča, a danas je to glavica ispod Umca na granici Grabovca i Medova Doca, što je tromeđe Zagvozda (Medova Doca), Opanaka i Grabovca

Granica prema Grabovcu nastavlja se prema izvoru Čevo i označena je:

-        križem kod izvor-bunara Čevo (acqua viva d'ta Ceovo).

(Bunari Čevo i danas su trostruka granica između Zagvozda, Medova Doca i Grabovca),

-        križem na kamenu (croce in pietra) kod „Vukosav greba“ (u Mužinima), pa preko  Ružinovca na,

-        križ na velikoj Gradini (Sridnjaj gora) i spušta jugozapadno na,

-        Stipanjsku crkvu (crkve Sv. Stjepana), između Doca kod Stipanjske crkve k.č. 701., odakle granica ide prema,

-        križu na Čanjevoj Glavici (Zangieva glaviza) „Sinjal“, kod gomile i ide prema Biokovu između Šuta i Trišnjevca doca i na,

-        križ kod kamenice (croce in kameniza) na lokalitetu Stinice (Biokovo), a od ove točke granica ide ravno na Biokovo (Vrh Miletnjak).

Južna granica, prema Brelima, Bastu i Velikom Brdu nije ucrtana a nju čini planina Biokovo (Monte Biocouo), a granica ide vrhovima Biokova do Sv Jure.

Granica prema Vrdolu (Župi i Krstaticama) određena je od:

-        vrha Biokova (Sv Juraj) i spušta se ravno preko bunara Plana u Biokovi (acqua Plana) istočno iza Milića na,

-        križ na kamenu (croce in pietra) istočno od  „zagvoške njive“ pa na,

-        križ na kamenu kod gomile Sudišće (gomila Sudischie, croce in pietra), odatle ide  pravocrtno na,

-        križ na kamenu u Vinogradinama-Šipašniku (Sipasnich), južno od Radića pa na,

-        Križ na kamenu kod kamenice (croce in kameniza), Mijina kamenica kod Radića i nastavlja se prema,

U doba austrijske uprave u razdoblju od 1833.-1835. određuje se administrativno područje sela Zagvozd i utvrđuju se njegove granice (koje se najvećim dijelom poklapaju se s mletačkim granicama, osim što se utvrđuje razgraničenje između Zagvozda i Medova Doca kao granice posebnih naselja i katastarskih općina).16 Te granice ostale su gotovo nepromijenjene sve do danas.

Zagvozd mejaši od sjevero-istoka sa selima Poljica, Krstatice, Župa; od sjeverozapada Medov- Docem i Grabovcem, a o podneva mejaši su mu sa primorskim selim Veliko-Brdo i Bast, goli timor biokovski os sv. Jurja do S. Ilije.

Točnije paka granice sa spomenutim selim ovako su mu usječene:

-      s Poljicim - Taložna kamenica-Pelina Jama, Bršćanova Jama, Petrov Vrh, koji je međom Zagvozdu, Poljicim i Krstatici.

-      s Krstaticom- Piscet, Vlaska kosa, tromedja medju Zagvozdom, Krstaticom i Zupom.

-      sa Župom - granice su mu: Sudisce - Bunari iznad Lokvice - Velika ledenica i S. Juraj - opet tromedja medju Zagvozdom, Zupom i Velikim Brdom.

-      od Velikog brda djeli ga Prodoca glavica - Srednja Čulica.

-      s Bastom- S. Ilija - Miletnjak - Kale cetveromedja Zagvozda, Basta, Brela i Grabovca.

-      s Grabovcem - usjeceni su mu mejaši na Pišćet vodi, na Trišnjoj glavici iza crkve S. Stjepana k zapadu - na Grgin bunaru - na Roščića kamenici - na Ružinovcu - na Vukosav grebu - na Grabov kuku i na Čeovo vodi, tromedja Zagvozd, Grabovac i Medovdolac ;

-      s Medov Docomnapokon granice su mu Vrh Orljace - Otarnik - Drežanj Kruške i Livadine.

Druge polovice 19. stoljeća unutrašnju teritorijalnu podjelu Zagvozda navodi zagvoški župnik don Petar Kaer, a objavljeno je u časopisu Katolička Dalmacija, 1881. god. pa u članku o Zagvozdu piše.17

Selo se dieli na 19 predjela i u 40 komšiluka ovako izredanih:

-         Rakići u Rakiće,

-         u Razdolju - Radići,

-         u Orlovu kuku - Mlikote,

-         u Prizdiševu - Gaćići,

-         u Bestinu - Kurtovići, Piplice, Stapići i Tomičići,

-         u Oskorušam - Svaguše,

-         u Rastovcu - Šute, Gavrani, Serdarevići i Lončari u Donjem selu,

-         Dedići, Varkaši, Stanići, Maslići i Puljci u Gornjem selu,

-         u Blatin Docu – Bartulovići,

-         u Skorićim - Mušure, Alagići i Vranjići,

-         u Tilovoj grudi - Gornji Čaglji,

-         u Bunjama - Sulići, Šuvari, donji Čaglji i Kristići,

-         u Liskovcu - Brnasi i Katušići.

-         u Podrašcu - Brzice, Mucići i Milići,

-         u Zagomilju - Baltići, Pirići i Donji Buljubašići,

-         u Nadiljku - Gornji Buljubašići,

-         u Kosovcu - Drlje i Pruže,

-         u Bilim pločama – Prodani,

-         a 19 predjel su Butige (koji je bio izostavljen s popisa).

Zagvozd i Rastovac, prema tipologiji su naselja koje sačinjavaju izdvojeni zaseoci ili više zaselaka grupiranih u jedinstvenu prostornu cjelinu.

Razlikujemo zaselke u kojima nalazimo samo jedno prezime i zaseoci u kojima imamo dva ili više prezimena.